Dvorac Linderhof izgrađen je u peridu od 1874. do 1878. godine kao kraljevski ljetnjikovac u prelijepoj alpskoj dolini na jugu Bavarske. Prvobitno je sagrađen kao palata koja je služila za lov. Međutim, bavarski kralj Ludwig II, njegov idejni tvorac, iskazujući svu svoju ekstravaganciju, potpuno ga preuređuje i čini ga jednim od najljepših dvoraca na svijetu. To je najmanji u nizu i jedini dvorac kojeg je kralj vidio u punoj raskoši, doživjevši njegov završetak.
Linderhof je rađen u neofrancuskom Rococo stilu, u obliku latiničnog slova U. Za njega domaćini kažu da je najreprezentativniji dvorac Bavarske. Pošto je mladi kralj bio veliki obožavalac francuskog kralja Luja XIV, Kralja Sunca i bio očaran njegovim dvorcem Versaj, naredio da se sagradi sličan, počevši od soba, odaja, kuhinje, pa do beskrajnog vrta. Zato “minijaturni” Linderhof mnogi nazivaju i replikom Versaja.
Dvorac je okružen šumom i brdima, prelijepim parkovima i fontanama, paviljonima i terasama, za koje se pobrinuo dvorski arhitekta Fon Efner. Elegantno Ambasadorsko stepenište, nalik onom u Versajskoj palati, bazen sa vodoskokom visine 25 metara i fontana boga Neptuna, samo su uvertira za ono što posjetioce čeka unutar zamka. Dvorac je prepun zlata, platine, mermera, slonovače, kristala, lustera, srebra, goblena, vaza i drugih dragocjenih materijala. Na zidovima su okačene vrijedne umjetničke slike. Enterijer čini nekoliko impozantnih prostorija. Predsoblje, na čijem plafonu dominira pozlaćena ilustracija Kralja Sunca, ostavlja jak prvi utisak na posjetioce. Tu je i čuvena Dvorana ogledala, najveća prostorija u dvorcu, kao i Zlatna spavaća soba od 100 m². Kralj je istu više puta redizajnirao, a potpuno je završena tek nakon njegove smrti. Kako je bio stidljiva osoba, koja nije voljela prisustvo drugih u svojoj blizini, kralj je naredio da mu se trpezarija u dvorcu uredi tako da mu obroci dolaze pomoću mehanizma koji je poput lifta donosio hranu pred njegov sto, a sve bez prisustva posluge.
Nekoliko interesantnih objekata u okolini zamka privlači pažnju posjetilaca. Muzički paviljon, Mavarski paviljon, kapela i čuvena Venerina pećina, tvorevina koja savršeno oslikava ekscentričnost, privrženost Vagneru i megalomanski duh ovog usamljenog kralja. Prvi čin Tanhojzera, opere slavnog kompozitora poslužio je kao inspiracija za gradnju najveće vještačke pećine u Evropi. Ona bi ilustrovala i poslužila kao scenografija slavne opere. Ispunjena vodom iz potoka, bila je pozornica kralju koji bi u njoj plovio čamcem u obliku labuda. Čitav ambijent osvjetljvali su, za to doba više nego futuristički svjetlosni snopovi lampica koje su mijenjale boju i bile pokretane sistemom od 24 dinama.
Cijena izgradnje Linderhofa, kao uostalom i ostalih Ludvigovih dvoraca, bila je astronomska, pa preračunata u današnju valutu iznosi oko 64 miliona američkih dolara. Tako veliki troškovi ne čude s obzirom da je unutrašnjost većim dijelom izrađena od plemenitih materijala. Iako je sve puno zlata, platine i slonovače i sve odiše glamurom i veličanstvenošću, ipak se na svakom koraku može osjetiti neshvaćenost, usamljenost i tuga vladara koji je jednostavno živio u svijetu kojem nije pripadao. Veliki esteta, obožavan od podanika i bavarskih seljaka, a omrznut od moćnika i političara koji su njegovu ekscentričnost smatrali sramotnom i pogubnom za Bavarsku kraljevinu, za sobom je ostavio baštinu koju danas posjećuju milioni turista svake godine. Ova arhitektonsko remek-djelo donosi značajnu zaradu Bavarskoj, što je prava ironija s obzirom da su kralja Ludviga zbog velikih i neracionalnih troškova upravo i svrgnuli, i najvjerovatnije i pogubili.
Posjeta ovom fascinantnom, romantičnom dvorcu, gdje se posebno izdvaja prelijepo uređen vrt, najljepša je u maju i junu kada je sve zeleno i upravo u onakvom svijetlu u kakvom ga je nesrećni kralj i zamišljao.
