Lukovice su biljke koje imaju zadebljali korijen, sa sposobnošću skladištenja rezervi hrane za period mirovanja.
Lukovicama se nazivaju biljke koje imaju tzv. pravu lukovicu, kao i one sa rizomima, krtolama ili krtolastim korijenjem, gdje se skladište rezerve hrane za period mirovanja. Spadaju u grupu najatraktivnijih i najrazličitijih baštenskih biljaka, pa je teško opisati svu raznolikost u veličinama, bojama mirisima i oblicima njihovog cvijeta. Iz lukovica možemo dobijati predivne cvjetove u svakom periodu godine, počev od kraja zime, pa sve do jeseni.
Lukovice rastu u svim dijelovima bašte. Iako su slične, između njih ipak postoje jasne razlike. Najpoznatije su Dalije, Gladiole, Kale, Kane, Ljiljani, Begonije, Frezije, Ranunkulusi, Hoste i druge.
Većina lukovica zahtijeva osunčane položaje i dobro drenirano zemljište. U dvorištima, na gredicama, u okviru urbanog zelenila, lukovice će lako naći svoje mjesto zbog jednostavnosti njihovog gajenja. Pri izboru lukovica vodite računa da budu pravilnog oblika, bez fleka, pjega i oštećenja. One koje su natrule ili oštećene, treba odbaciti da ne bi zarazile ostale.
Ljetnje lukovice se sade kad prođe opasnost od mrazeva, od februara do aprila. Sade se na osunčanom i dobro propusnom zemljištu. Za dobar razvoj korijena potrebna je prozračna i umjereno vlažna zemlja. Treba izbjegavati sadnju na vlažnim mjestima, gdje se voda zadržava tokom kišnih perioda. Zemljište za sadnju lukovica treba prekopati na dubinu ašova, zatim rasturiti humusno đubrivo, zemljište isitniti i izgrabuljati.
Prilikom kupovine lukovica, obratite pažnju da budu krupne, da nijesu oštećene ili da su proklijale. Ukoliko ih ne sadite istog dana kada ste ih kupili, obavezno ih ostavite na tamnom, provjetrenom mjestu, bez mraza. Vlaga može izazvati gljivična oboljenja. Za koju god vrstu ovih dekorativnih biljaka da se odlučite, jedno je sigurno: uživaćete u raznobojnim i raskošnim cvjetovima tokom cvjetne sezone.
