Lovor-višnja (Prunus laurocerasus) je porijeklom iz Istočne Evrope i Zapadne Azije. Spada u porodicu ruža i zimzelena je biljka. Najčešće je srijećemo u formi žive ograde, ali se gaji i kao pojedinačni žbun. Dostiže visinu do 5m, a širine je i do 3m. Njenim oblikovanjem može se formirati izuzetno gusta i dekorativna živa ograda, drvo ili žbun.
Kao i većina živica, i Lovor-višnja brzo raste i odlično podnosi orezivanje. Listovi su joj sjajno zeleni i kožasti. Biljka cvjeta s proljeća sitnim bijelim cvjetovima okupljenim u grozdovima. Plod je sitan, tamno-crvene boje i nejestiv je.
Što se tiče uzgajanja, Lovor-višnja nije zahtjevna biljka. Prilikom sadnje u funkciji žive ograde, zasađuju se 3-4 sadnice biljke po dužnom metru, a preporučuje se održavanje visine od 100 do 300 cm. Da bi se dobio zgusnut žbun, mlade biljke se šišaju i u visinu i u širinu kako bi se podstaklo grananje. Prvih godina, nakon sadnje, preporučuje se orezivanje u martu i aprilu tako da ostavite novu visinu ograde nekih pet do deset cm, zavisno od napretka biljaka. Kad dostignete željenu visinu, grm samo održavajte šišanjem i to u maju, nakon cvjetanja, i još jednom u avgustu ili septembru.
Ako ste odlučili da vaša Lovor-višnja raste kao samostalan grm, u rano proljeće skratite samo grane koje strše i narušavaju željeni oblik. Mlade grane, koje su bliže korijenu, skratite na polovinu da bi razgranali podnožje grma koje često ogoli. Svakih, otprilike, pet godina rasteretite središte grma kako bi ga prozračili.
Lovor-višnja mnogo voli sunce, a u hladu će nešto sporije rasti. Zemljište gdje planirate da zasadite biljku treba da bude propusno. Prunus voli vodu i često zalivanje, ali svakako ne voli da mu korijenje stalno bude u vodi.
Razmnožava se sjemenom i reznicama. Nakon što sitne bobice sazriju, sjemenčice se jednostavno posiju.
Mnogo lakša i brža metoda kojom se dobijaju koliko toliko veće biljke jeste ožiljavanje reznica. Reznice se sa postojećeg busena uzimaju u proljeće i u jesen. Za proljećne reznice se uzimaju vrhovi grana. Donji listovi se odstranjuju, a na vrhu se ostavlja 1-2 lista. Takve reznice se pobadaju u čist pijesak/perlit. Nakon nekoliko mjeseci, reznice bi trebalo da puste korijen, a sljedećeg proljeća se posade u dvorište, na stalno mjesto.
U jesen se ovogodišnje grančice Lovor-višnje bukvalno odcjepljuju od dvogodišnjeg dijela, zadržavajući dio grane od koje se reznica otkida, donji dio reznice. Ostatak postupka razmnožavanja je isti kao i sa reznicama uzetim u proljeće.
Za šišanje Lovor-višnje upotrebljavajte obične vrtne makaze, a ne makaze za živicu, inače ćete oštetiti debele kožaste listove i biljka će izgubiti na svojoj ljepoti zbog prepolovljenih velikih listova.
